Glas Istre 31.12.2003. (str. 18)

Dvjesto kuna za Tita i Nazaret

[Napomena: Tekst je doslovno prepisan, bez ispravljanja pravopisnih i gramatičkih grešaka.]

Općina Pićan mala je općina s mršavim proračunom, a potreba toliko da ih ni nekoliko puta veća blagajna ne bi zadovoljila. Zato se svaka kuna triput obrne u ruci i zato vijećnici kad na stol dobiju molbe za financijsku pomoć što ih šalju razne udruge pokazuju sklonost da te "papire" konsenzusom stave sa strane, a tajnica već zna kako će napisati odbijenicu. Ako se neka molba ipak pokaže nešto suvislijom, postoji vjerojatnost da će dobiti koju stotinu kuna.

Na posljednjoj sjednici u 2003. godini na početku dnevnog reda pred sobom su imali prijedlog proračuna za 2004. godinu. Primjedbi nije bilo, osim jedne i ta je pokrenula posve neočekivanu raspravu. Naime, jedan od vijećnika primijetio je da je unutar stavke "tekuće donacije" predviđeno 200 kuna za Društvo "Josip Broz Tito" Labin. Bio je mišljenja da je tog jednog "radića" (novčanica od 200 kuna) bolje preusmjeriti negdje drugdje: "Zašto mi trebamo financirati tu udrugu? Zar nije bolje tih dvjesto kuna dati nekome kome su potrebnije?"

Ali, usprotivio mu se jedan drugi vijećnik: "Neka ostane ta stavka! Tako ćemo znati da je taj čovjek jednom postojao i da ga nismo zaboravili."

- Da, ali on je predstavnik jednog propalog sustava!

- Bio je to bolji sustav nego ovaj sadašnji!

- Ako je bio dobar, zašto je propao?

- To što su ga iskrivili, druga je stvar!

Stišavši nastalu galamu i smijeh, načelnik je na glasovanje dao prijedlog o izmjeni te stavke u proračunu. Bezočnom omalovažavatelju "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" i protivniku "ključnog predstavnika socijalističke, samoupravne i nesvrstane Jugoslavije, zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti" priključio se samo još jedan vijećnik i stavka je ostala u proračunu!

Dnevni red je išao dalje i vijeću je u ruke došla zamolba za sufinanciranje rada Katoličkog obiteljskog centra "Nazaret" u Puli. Zavladala je tišina, vijećnici su se međusobno pogledavali, čini se da je tajnica već znala što će pisati, kad se onako ispod glasa, u tradicionalističkoj intonaciji javio jedan vijećnik koji je prije šutio: "Ma, ja mislim da bi im ipak nešto trebali dati."

- Pa dobro, rekao je načelnik, kada smo dali dvjesto kuna onoj strani, dajmo dvjesto kuna i ovoj!

Prijedlog je jednoglasno prihvaćen i na vijeće se spustila predblagdanska, božićno-novogodišnja idila međusobnog razumijevanja i praštanja.

Čudni su putovi Gospodnji!

Robi SELAN