Feral Tribune br. 707, 5. travnja 1999. (Dragan Jurak u rubrici Film & video) "Vexite se, poleqemo", kaxe lik s filmskog platna, a ispod piwe: Vexite se, polijeqemo. Baw tako. Onda se na platnu pojavi latiniyni natpis "Beograd, jesen 1991.", a ispod njega nam latiniyni titl objawnjava: "Beograd, jesen 1991."... U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduwevljeno pljeskanje po koljenima, a jow nije prowla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najludqe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo moxda tek s otvaranjima filmova iz ameriyke nijeme komedije. Naravno, ovo su "Rane i titlovi", prvi srpski film u sluxbenoj i suverenoj hrvatskoj filmskoj distribuciji..., a sve ostalo veq je legenda. Kozmiyki happening dijaloga i titlova koji je nama nawa borba i nawa Partija dala. [...] ----------------------------------------------------------------------- Hrvatski prijevod srpskog filma "Rane" ili kako zapakirati isti njexnik u drugi tetrapak MARW U SPORNI ORGAN! (Piwe: Miljenko Jergoviq) U Hrvatskoj veq devet godina traje yupanje jezika. Do 1990. smo, miwljenja su nawi jezikotvorci, uglavnom govorili srpski, a nakon wto je dowla demokracija propisano nam je wto zapravo hrvatski jezik jest. To je onaj jezik kojim nitko, pa ni sam Tudqman, ne govori, ali je njegova golema lingvistiyka prednost u tomu wto taj jezik nije srpski. A kakav god neki jezik bio, on postaje hrvatski yim prestaje biti srpski. Stvar je malo komplicirana, ali tu su brojni jeziyni savjetnici, nadglednici i policajci u svim nawim dnevnim novinama i na televiziji, sve sami sveuyiliwni profesori i ugledni lingvisti, koji nas uye kako bismo trebali govoriti da ne bismo bili Srbi i wto bismo trebali uyiniti da cijeli svijet u nama prepozna Hrvate, jer ako je toyna sentenca "govori srpski da te ceo svet razume", tada je jednako toyno i da qe cijelom svijetu biti jasno da nismo Srbi yim toliko vremena trowimo u borbi protiv svoga jezika za koji smo, eto, uvjereni da je srpski, pa sad moramo izmisliti novi i pritom se pretvarati da Srbe uopqe ne razumijemo. Hrvatska premijera srpskoga filma "Rane" oznayila je i prvi praktiyni eksperiment u razgraniyenju srpskog od hrvatskog jezika. Donedavno su nawi jezikotvorci sve svoje snage uglavnom iscrpljivali na teorijskoj razini, te na opqenarodnom montiranju proteze koja qe zamijeniti onaj iwyupani jezik, a sada smo, eto, dobili i prvi titlovani (a zawto se ne bi kazalo -- titlirani?) srpski film. I kakvom nam se na primjeru "Rana" doima razlika izmedqu srpskoga i hrvatskog? Je li ona jednaka razlici izmedqu njemaykoga i engleskog, kako sasvim ozbiljno tvrdi jedan zagrebayki sveuyiliwni profesor? Jesu li nam se zahvaljujuqi prijevodu otkrile neke sasvim nove znayenjske nijanse u Dragojeviqevu filmu, koje ne bismo mogli prepoznati da smo se pouzdavali tek u vlastito znanje stranog -- srpskog -- jezika? Tvorba deminutiva Jeziyna osnovica "Rana" je beogradski sleng, ispunjen popriliynom koliyinom xivopisnih psovki, a tu lexi i prvo iskuwenje prevoditelja. Naime, nawi su jezikotvorci u proteklih devet godina izmislili yak tri hrvatske rijeyi za helikopter (uvrtnjak, vrtolet i zrakomlat), ali nisu nas do dana danawnjega izvijestili kako stoje stvari sa spolnim radnjama i organima, koji se, valjda igrom sluyaja, i u Srba i u Hrvata najyewqe rabe za tvorbu psovki. I tako, ostavljen na suhom i od akademika Brozoviqa i od akademika Babiqa i od svih drugih jezikotvornih bojovnika, naw se prevoditelj nawao u grdnom yudu kad mu se odmah na poyetku dijalog-liste ukazala reyenica: "Nequ da bexim ko piyka!" Tko zna koliko mu je samo trebalo vremena i konzultiranja s literaturom da dodqe do ovakvog prevodilaykog rjewenja: "Nequ bjexati kao pizda!" Zanemarivwi suptilnu semantiyku razliku izmedqu piyke i pizde, tj. izmedqu -- kako je to Werbedxija rekao u filmu "Variola vera" -- spolnoga organa i karakterne osobine, prevoditelj je ocijenio kako je Hrvatima i njihovom jeziynom osjeqaju primjerenije spolni organ zvati po karakternoj osobini, a ne po imenu koje je znano i u Srba. Pritom, kao wto to obiyno ne yine ni nawi lingvisti, nije uoyio sasvim logiyne posljedice svojega jeziynog zahvata, a filmskim je gledateljima prepustio na volju da cijelu stvar shvate i kao uvredu. I to uvredu baw po srpskoj mjeri. Naime, ako qe Hrvati piyku zvati pizdom, tada je njihov odnos prema xenskom spolnom organu upravo onakav kakav je sugeriran u jednoj davnoj beogradskoj predrasudi o Hrvatima kao notornim i nepopravljivim pederima. No, newto kasnije eto nam deminutiva iste rijeyi, ali tu je prevoditelj baw sasvim doveo u pitanje nawe poznavanje materinskog jezika i tvorbe rijeyi u njemu. Naime, ako ste mislili da bi hrvatski bilo reqi pizdica, e tu ste se grdno prevarili: kaxe se -- piykica! Ej, gdje ste sad, Brozoviqi i Babiqi, pa da nam objasnite zawto se mala pizda zove piykica! Jeziyke razlike nisu sadrxane samo u rijeyima nego i u frazama, uyi nas prevoditelj "Rana", pa frazu "isti kurac drugo pakovanje" prevodi kao "isti kurac drugi tetrapak", a frazu "ko vam jebe kevu" kao "tko vam jebe mater" [AXA! Baw kao wto sam nedavno bio predvidio na STeLi! -- XPBOJE], yime se ponajprije istiye suptilna razlika u uljudqenosti izmedqu dva naroda. Srbi su jow ostali pri pakovanju, a Hrvati su veq otkrili tetrapak i jow dobro paze da i u psovci uredno i pravilno izgovore svoje "tko". Medqutim, ne prodqe ni polovica filma, a veq se pitamo je li veqa jeziyna razlika izmedqu Zagreba i Beograda ili Beograda i, recimo, Wibenika ili Splita. Srbin nam s platna veli "svi su se loxili na rat", wto je, priznat qete, fraza koja je razumljiva svima od Vinkovaca do Prevlake, ukljuyujuqi i bodule, ali nam prevoditelj to prevede kao "svi su kurili na rat", wto mogu razumjeti, eventualno, xitelji Zagrebayke xupanije, iako ni sami takvu frazu ne koriste. I neprijatelj i zasluxnik Ili, kaxe Srbin: "Je l' biste bambusali ovu moju curicu?" Na wto Hrvat prevodi: "Je li biste wvasali ovu moju curicu?" I bambusati i wvasati nepostojeqi su glagoli, kako u beogradskom, tako i u zagrebaykom govoru. Radi se o onim rijeyima koje izmiwljaw da bi sluwateljstvu bio duhovit, pa moxda jednom i udqu u neki sleng, ali prevoditelju se, eto, baw svidjelo da srpski bambus zamijeni hrvatskim wvajs-aparatom. Zawto? Pa iz jednostavnog razloga wto je nesretni yovjek morao newto prevoditi, a nije mu bilo jasno ni zawto ni komu to yini, osim da ugodi jezikotvorcima i s nesretnoga hrvatskog distributera skine izdajniyki xig. Onaj koji uvozi srpske filmove u Hrvatsku, taj je neprijatelj Lijepe nawe, ali je onaj koji titluje srpske filmove istovremeno i njezin visoki zasluxnik. A yim si istovremeni neprijatelj i zasluxnik, cijeloj druwtvenoj zajednici yiniw dobro. Brozoviqu i Babiqu bit qe drago wto smo konayno poyeli prevoditi sa srpskog na hrvatski, pa moxda interveniraju kod Tudqmana da prevoditelju i distributeru izruyi tuce Danica sa svakakvim likovima i lentama, dok qe svekolikom bioskopskom puyanstvu biti drago da napokon vidi odliyan film na jeziku koji svi razumijemo i s temom koja nam je svima bliska. Ali uzaludan qe vam biti trud da saznate ime prevoditelja, da ga potom potraxite u telefonskom imeniku i izruyite mu svoje najsrdaynije pozdrave. Naime, yovjek se pod film uopqe nije potpisao, wto je jedinstven sluyaj u povijesti ovdawnje filmske distribucije, ali i potvrda da se nesretnik strawno srami svojega posla, za razliku od jezikotvoraca koji svoje kolumne ispisuju svakoga tjedna i uopqe ih nije sram. Ali naweg anonimnog prevoditelja ipak ne bismo smjeli previwe osudqivati, i to iz najmanje dva razloga. Stopama Petra Lukoviqa Prvi je taj wto je od svoga posla u jednom trenutku odustao, tako da veq od polovice filma uopqe i nije prevodio, nego je mehaniyki ispisivao ijekavizirane srpske reyenice, a na kraju nam je spasio i nacionalnu yast jer je najednom i piyku poyeo prevoditi kao piyku, a karakternu je osobinu prepustio onima koje ista i krasi. Drugi razlog zbog kojeg bi nam prevoditelj mogao biti i simpatiyan jest taj wto je njegov posao, u trenucima dok ga je marljivo obavljao, frapantno sliyio onome wto u svojim tekstovima radi Pero Lukoviq, pa se mogla javiti i sumnja da je taj znalac srpskohrvatskih razlika sva svoja znanja stavio u sluxbu ovoga pionirskoga posla hrvatskoga jezikoslovlja. U biti, nije se dogodilo niwta strawno. Dragojeviqev film ovim titlovima nije niwta izgubio, gledateljstvo je dobilo priliku da se u prvih deset minuta filma smije na rayun hrvatske drxavne i jeziyne politike, a priya o apokalipsi koju je Beogradu donio Slobodan Miloweviq samo je, ispod slike, nadogradqena jednim malim i slatkim Tudqmanovim prilogom. Gledano iz perspektive narodnih paranoika i zasluxnika, moglo bi se reqi da je Srdqan Dragojeviq gadno ocrnio svoju zemlju i uopqe nije nastojao da mrak traxi i na drugim stranama, ali su se Hrvati ipak pobrinuli da njegovo djelo uyine politiyki korektnijim. Zawto bi, naime, samo Srbi bili degenerirani manijaci i zawto i sami ne bismo nawli svoje mjesto u priyi, barem u dnu platna, barem u titlu. Na kraju ostaje mjesta i za jedno zgodno pitanje. Ne naruwavaju li "Gruntovyani" hrvatski jeziyni identitet u veqoj mjeri od Dragojeviqevih "Rana"? Nije li Boris Dvornik u "Velom mistu" gledatelju iz Krapine manje razumljiv od Dragana Bjelogrliqa u "Ranama"? Pa, zawto se onda i hrvatski filmovi i serije ne bi titlovali u skladu s vladajuqom jeziynom politikom? Ako se veq ne razumijemo, hajde onda da se ne razumijemo totalno. Bila bi to krajnja konzekvenca yupanja hrvatskoga jezika. [KOHAT3]